Priroda me probudila i umirila

Priroda me probudila i umirila

Tako sam ja jednog dana mrzovoljan i bezvoljan za bilosto odlucio otici s tatom baki
na selo. Sjetivsi se da je u blizini predivna šuma i put koji je ovog ljeta na mene ostavio veliki trag. Posao sam tim duzim putem do šume i sjeo na jednu travnatu brazdu. I zapričao se s vjetrom i šumom tek izraslog mladog lišća. Rekao sam im sve sto me tog dana mucilo. A oni su me samo slusali i lagano pjevušili. Sto sam ja vise ondje bio to sam se vise spajao s prirodom i krajolikom. Osjetili smo se. Napokon sam imao nekoga s kim ću voditi svoj monolog. Tako sam bio sretan i prepunjen emocijama koje je u meni budila predivan boja šume, trave, zemlje i bistrog neba. Na povrsini svoje kože osjetio sam kako me lagano škaklja i hladi lagani povjetarac koji je u daljini plesao s rahlom i tada suhom zemljom. Shvatio sam da je proslo oko pola sata i mislio sam kako bih trebao poći. Na tom putu iz obliznjeg je sumarka niotkuda izletjela ptica i lagano me prestrašila. Nasmijao sam se sam sebi i poceo brže hodati mislivši da se pticama nije svidjelo moje jadanje, iako ja njih niti nisam pozvao u tu čajanku bez čaja. Hodavši tako brzim korakom ugledao sam da baka i tata vec sjede u autu. Oni su jos bili pod utjecajem gradskog smoga i buke. A ja sam zamirisao posebnim parfemom koji mi je poklonila šuma i njeni ne smijemo zaboraviti predivni zeleni listići. Miris je odjekivao mirnoćom, smirenošću i pozitivnim mislima. Ubrzo mi je sve to pokvarila knjiga koja nije imala miris smirenosti i šume iako kazu da se papir radi od drveta. A to je vjerojatno jer oni nisu komunicirali s tim drvetom dok su od njega pravili ovaj unisteni, neekoloski papir. Za sutra sam vec zakazao da idem k baki i uzivam u tom predivnom suncu, povjetarcu i šumi koja ce me nadam se ponovo oraspoložiti i unesti u mene mir, postovanje i bar tračak želje za učenjem.

Šumo, ne mogu vjerovati da si tako dobar slusač i pratioc mojih rijeci.