Iza tebe (tekst/sastavak)

Neki moj tekst/sastavak.Nije istinito.Izvinite na greškama u pisanju.



Bila je pomrčina mjeseca.Jedino svijetlo koje je rasvjetljavalo stazu bilo je par svijetla na odlomku snage,koja su žmirkala žutim sjajem.Spotaknem se o nešto.No bio je to samo kamen.Pređem rukom preko čela i zakoračim dalje.I dok su svijetla sve jače i jače žmirkala, a njihova rasvjeta slabila ponovno se spotaknem o nešto.No to nije bio kamen.Pogledam malo bolje i izvadim mobitel iz džepa svojih sivih iznošenih traperica kako bi rasvjetlila ono što je bilo preda mnom.Bio je to čovjek.Ležao je na tvrdome tlu,blijeda lica oblivena znojem,očiju raširenih od straha ,a u zraku je držao ruku koja je drhtala kao i cijelo njegovo tijelo.Povremeno bi izustio riječi ..Ona je....ov-d-je-e...“Tko je ovdje?“ Upitala bih ja ,a on je i dalje držao ruku u zraku prstom pokazujući iza mene.Nakon što sam na mobitelu počela tipkat broj hitne pomoći među njegovim prstima zamjetim vrh bijelog,zgužvanog papirića.Mobitel spremim u džep i izvučem mu ga iz ruke.Otvorim papirić i pročitam.“Mary Saw?“ Zbunjeno ga upitam ,a on htjede nešto da progovoriše, ali umjesto toga njegove oči se sklope i ruka koju je držao u zraku padne mu uz tijelo, tijelo koje više nije pokazivalo nikakve znakove života, a onda okrenem papirić na drugu stranu na kojoj je pisalo. „Iza tebe.“ Na te riječi prođu me trnci, ali se ipak okrenem.Iza mene je stajala žena bosih nogu, u bijeloj lepršavoj haljini što joj je dosezala do koljena.A onda podignem glavu da vidim njezino lice.No zadnje čega se sjećam bio je bjesak svijetla njezinih očiju čiju boju nisam uspjela odgonetnuti nakon čega sam se mrtva,hladna srušila na tlo.I onda sam se probudila.Sjedila sam na krevetu oblivena znojem,vrišteći iz sveg glasa,u ruci držeći papirić na kojemu je crno na bijelo bilo otisnuto: „Iza tebe.“

*___*
Aaa.Sviđa mi se priča.:)

OMG! Savršenoo. *_______*