[~1] Dobra, stara vremena!

Shinigami je napisao/la:Tipičan teenager? Imaš 12 godina, još ni nisi teenager..
Tipični teenageri ne žele zlo svojim roditeljima.
Iskreno, ružne stvari se događaju, ali uvijek probaj naći nešto lijepo u njima..

Kako se uzme - onda sam netipičan. ><
---
Pretty, da, ali...
...teško mi je započeti bilo kakav razgovor, jer, osjećam da sam tu manje važan, između tih svađa, bla, bla.

Pa prema mom mišljenju, oni trebaju čuti i tvoje osjećaje. Uvijek stavljaj sebe na prvo mjestu u životu inače ćeš se loše provesti.

Da, ali, kažem - tu se ja osjećam manje vrijedan, jer je sudjelujem (zakonski) u toj zbrci. Pff. :(

Pa nemaš zašto. To je i tvoj život, takođe. I tvoj život je ono što ti od njega napraviš, dakle, moraš se zauzeti za sebe.

Pa nema veze i da zapusti ocjene, ispravit će.To je svakako teška životna situacija u kojoj se dijete treba znati snaći.
Ja i kad je neki banalan problem u kući nemogu se skoncentrirat u školi, a kamoli takav problem.
Al' moraš bit svjestan da to nije najgore što ti se može dogodit, da je na svijetu milijun djece rastavljenih roditelja, i da je rastava u 21. stoljeću sasvim normalna stvar.

Moraš biti sretan što imaš roditelje, a to što nisu zajedno, nije najgora stvar.
Malo popričaj s njima o svemu i sigurno će ti biti lakše ;)

Samo nemoj zapustiti odnos s drugim roditeljom. Predlozi svakom neki vikend zajedno i tada kada ste opusteni popricaj u miru s jednim, saznaj njegova stajalista.
I obavezno reci raski u cemu je problem s ocjenama. Ili samo ucitelju iz cijeg predmeta dobijes losu ocjenu, tako da znaju da na tvoje prisutstvo nemoraju racunati jedno vrijeme.

Ali svakako se natjeraj da ucis, tako neces misliti o rastavi. Odi van, seci gradom ili sumom i razgovaraj u prirodi sam sa sobom i sumom trave i lisca. Tako ja kada sam zivcan i imam neki problem skoknem do jednog puta kod bake, okruzeog livadom i sumom te razgovaram, a sve slusa samo mene. Relaksiraj se

Kolko god mi išao na živce, sad mi te i žao. :/
Drž se :)

Da, Simline, valjda je tako najbolje.
Ali, stalno mislim što bi bilo kad bi bilo, i tak' to. I do ničega mi nije. ><
---
I danas sam, eto, rekao da je takva situacija prof. iz tehničkog - a on, hladno, da to nije njegov problem. ><

A nije ti njih baš briga šta se tebi događa doma.. Postoji par profesora koji suosjećaju, a oni ostali su ko moja iz fizike - nju uopće ne zanima šta se tebi događa u životu, ti moraš radit za školu, škola škola škola, to je tvoj jedini posao jedina briga, ne postoje isprike. Mrzim takve ljude.

Ne znam šta ste sve pričali do sada, ali skužila sam da ti kao sebe kriviš i ne smiješ to raditi.. Nekada jednostavno između dvoje ljudi pukne i to je to, vjerujem da te oboje vole najviše na svijetu i da ti nikako nisi kriv.

tinchica je napisao/la:A nije ti njih baš briga šta se tebi događa doma.. Postoji par profesora koji suosjećaju, a oni ostali su ko moja iz fizike - nju uopće ne zanima šta se tebi događa u životu, ti moraš radit za školu, škola škola škola, to je tvoj jedini posao jedina briga, ne postoje isprike. Mrzim takve ljude.

Ne znam šta ste sve pričali do sada, ali skužila sam da ti kao sebe kriviš i ne smiješ to raditi.. Nekada jednostavno između dvoje ljudi pukne i to je to, vjerujem da te oboje vole najviše na svijetu i da ti nikako nisi kriv.

Da, vidim. Al', ono, nisam mu to bezveze spomenuo, nego zato što mi je dao 1, bez nekakvog razloga - jer sam "tako loše" napravio nekakvu maketu. Ma, daj. ><
---
A, ovaj drugi dio...
A, ne znam. :S