Miris smrti i uzbuđenja.

Prekrivam prstom usne kako bi joj rekao da mora šutjeti.
Evo ih! Kao kakve divlje zvijeri morfići su samo izletili iz grma i željeli nas ubiti. No, reagirao sam prije njih. Prije nego što sam i sam pomislio nož je kružnim pokretima poletio prema ionako već mrtvom srcu nevažne pobjednice iz šestice. Ubrzo je i njen suigrač bio oboren. Ležali su tako neko vrijeme trzajući se na zadnje zrake sunca, a tada se oglasio top. Čak dva puta.

"Moramo se skriti, prilike nisu na našoj strani što se tiče količine" rekla je Enobaria. Slegao sam ljutito ramenima i samo izustio : "Nije me briga, ubit ću ostatak pod svaku cijenu" . Već su me ionako svi vidjeli i znali su da ću ubiti bez imalo milosti i da samo tražim svoju sljedeću žrtvu. Ja pobjednik 73 igara gladi. Moje ime je Octavius. 16 mi je godina i postao sam novi mezimac Kapitola. Znam da sam bolji od njih, i shvaćam cijelu ovu situaciju. Za sada sam ubio 8 ljudi i nikako mi se to ne sviđa. Iako izvana cvjetam i izgledam željan krvi.

Noć je. Na nebu se samo pojavljuju lica ljudi. Sve sam ih ubio JA. Gadim se sam sebi, ponašam se kao životinja. Ja nisam kao ostali karijeristi, ja imam srce i imam dušu, ali to ne pokazujem uživo. Spava mi se, ali me stalno budi vjetrić koji nosi mirise otrovnog i privlačnog bilja. Ne mogu više. "En, preuzmi ti, ja sam mrtav", srušio sam se kao klada.