Luxen part.

Am. ovdje cu vam stavljat svoje radove. tj. tekstove koje napisem. :$

evo jedan tekst. :
Naslov : Suze zaborava..

Odavno sam prestala vjerovati u bajke o princezama i princu na bijelom konju. U danasnje vrijeme moguce je samo da dode konj u bijelom autu iako su danasnji decki sasvim drugacija vrsta od onih sto su bili prije. Nisam imala puno decki do sad jer nisam bas svakom vjerovala, oduvijek sam imala cudan ukus. On bih bio emac, nasilnik , zabavnik ili sasvim neki cetvrti. Vecinom su imali crno-smedu polukratku kosu i crno-smede oci. Vecinom su bili visi od mene ili moje visine u uvijek su bili zabavni, doista ne znam sta sam vidjela u nasilnicima dok nisam upoznala njega. Bio je visok oko 180 cm, imao je crnu kratku kosu, famozne plave oci i taman ten..bio je sportske grade ipak trenirao je kosarku. Kada smo se upoznali bio je zanimljiv, njezan i svaki trenutak s njim bila je zabava..i ako bih bila tuzna on bih me razveselio..ako bih bila zivcana on bih me smirio..ako bih bila ljuta na njemu bih se iskalila..dopustao mi je to..ako bih bila zabrinuta on bih razgovarao o tome. Sve u mome zivotu on je znao i bio mi je doista najbolji prijatelj, nesto poput brata kojeg nisam imala. Jedne nedelje on me pozvao kod njegovog bratica u stan, na neki mali tulum za skvadru iz skole. Pristala sam iako nisam imala volje ici, obukla sam nove trapke i neku ful kul majcu, nasminkala se lagano tako da ni frizura nije bila specijalna. Kada sam dolazila pred stan on me docekao, upoznala sam njegovog bratica koji je bio cista suprotnost njemu. Sve je bilo dobro dok nisam popila casu vina, malo me uhvatilo jer dugo nisam pila...nakon trece case vec sam hvatala dijagonale, nisam bila pijana, ali tako sam se osjecala. Rekla sam mu da me odvede u sobu da zaspem. Usli smo u neku sobu punu igracaka..mislim da je djecija bila. Spustio me na krevet lagano ljepo i zaspala sam, no ne onako cvrsto kao uvijek..znala sam gdje sam i sta radim..toliko sam bila svjesna. Odjednom sam osjetila trganje i bol na vratu. On je trgao moju odjecu s mene i grizo me. Njegova faca je bila ubilacka, po prvi put u magli sam ga vidjela takvog. Nisam mu mogla nista samo sam lezala...iako sam imala 17 godina prvi put mi je bilo..on me silovao..plakala sam kao nikada, vikala sam nekako upomoc ali nitko nije cuo od glasne muzike. Kada je zavrsio udario me sakom u glavu i tada sam pala u nesvjest od svega. Ujutro je dosla hitna po mene jer moja najbolja frendica ih je pozvala kada me pronasla. Od tada sam ga samo jedamput vidjela i to tog jutra. Cula sam da je svima govorio lose o meni i da me najvise od svih mrzio. Nisam vjerovala sto se meni desilo, da sam mu vjerovala sve tri godine prijateljstva. Od tada nisam imala puno decki, ali drustvo mi je pomoglo da prebrodim sve. I jos danas zalutam pogledom na onu nasu klupu gdje smo se smijali i plakali zajedno..i zaplacem lagano da nitko ne vidi jer on me mrzio a ja ga voljela..jer on me zaboravio a ja ga se jos sjecam..


„Samo crvena mrlja na posteljini je ostala, samo jedna tocka krvi vise bih me ubila.“
„Nije lako kada netko ubije sve u tebi, kada rani te duboko, kada ubije sva razmisljanja i srce pretvori u led koji ostaje takav zauvijek.“
„Reci, sto ljubav je kada on me ubio..reci da sjetim se svih osjecaja..reci da opet znam kako da vjerujem..reci kako da opet zavolim..reci dal vrijedi nakon svega sjecati se njega?“

..nadam se da vam se svida. :)

Prepredobro.:D

Odlično je. o.O

Predobrooo . O.o

Hvala. am O.o zas to ? ahaah. a pitam sam :D

Predobro je!
Bez ' o.O' :D

Posto sam se vratila htjela bih vam 'predstaviti' nesto novo s cime sam krenula. Naime pisem knjigu. Nakon nekoliko dana razmisljanja i razgovora s frendicom koja radi isto odlucila sam poceti i nazvati ju : "Volim te.!"
pa evo, ovo je prvi dio tj pocetak. Zelim znati vase misljenje. :)

- „Ja sam luzer.“ – rekao je i krenuo u smjeru skole. Gledala sam za njim zamisljeno pokusavajuci zapamtiti taj zvuk hoda po kisi koja je lila danima. Kosu mu je dirao vjetar a trenirka je bila pripijena od silne kise. - ah, taj tako dobar prizor uvijek mi je prijao. Razmisljanje me opet podjsetilo na sve odprije. Tko ce ga vise znat, ma nije jedini hajde.
- „Haaaaaaaaaaaalo, imali tu koga??“ – viknuo je Tonko. Okrenula sam se i pogledala ga s prezirom.
- „Uredu, uredu shvatio sam. Idemo onda?“ upitao je s facom tuznog psa.
- „Hajde, zakasnit cemo.“ Rekla sam zeljeci stvoriti neku brzu radnju, a tako mi se nije zurilo na sat matematike. Ponekad mrzim tu ucionicu, tako je bijela, klupe nisu sredene, ploca je totalno obicna. Nema postera nema nicega, samo to. Prostorija od 4 zida u kojoj se odvija sat bilo kojeg predmeta (vecinom matematike). Ulazila sam sporo kao stari macak vuceci svoju laganu torbu u kojoj je bila samo jedna biljeznica iz povijesti.
- „Doooooobar dan, profesore!“ – izderala sam se kao po obicaju da vidi da sam dosla na sat.
- „Sjedni Johnes, i dobro jutro ti zelim.“ – govorio je tiho.
Otvorila sam prozor i sjela na stolicu. Izvadila biljeznicu iz povijesti i istrgnula papir. Necija olovka je vec bila tu pa sam se posluzila. Pokusavajuci skuziti o cemu moj omiljeni profesor brije stavila sam ruke na stol, prekrizila ih i lijepo polako zaspala.. Naravno, moju uzivanciju u snovima uvijek netko mora prekinut. Ovaj put je to bio moj najdrazi luzer Ilove noseci knjigu obavjesti.
- „Dragi ucenici, jucer je razbijen prozor u hodniku tjekom sestog sata. Cistacice nisu primjetile nikoga, stoga pozivamo one koji su to uradili da se jave pedagogu. Obavjest procitati svima ucenicima prvog, drugog i treceg razreda.“ – procitao je i predao profesoru da potpise.
- „A cetvrti razredi kao nisu bili u skoli?“ – rekla sam odlazeci baciti smece.
- „Po tebi su svi krivi samo ne ti.!“ – dodao je Ilove.
- Dosla sam do njega i potapsala ga po ramenu govoreci :“Ne, ali 4.b je bio do sedmog sata u skoli. Vidjela sam Miloga kroz prozor ucionice 1 kad je isao prema knjiznjici.“
- „I samo zato mislis da je on to ucinio?“ – okrenuo je glavu prema meni gledajuci me smrtonosim pogledom.
- „Moguce, vrlo moguce..“ – krenula sam prema klupi masuci rukama praveci se insprektorom. „Usput, zar ti nisi to trebao reci drugim razredima. Sto radis tu?“ – nadodala sam.
- „Ne budi drska. Receno je da se prikupe svi prijedlozi tko bi to mogao napraviti!“ – profesor je govorio pisuci na plocu neki zadatak. U razredu je vladala besprekorna tisina. Svi su pisali taj glupi zadatak ne pomazuci u istragi. Zapravo to je bila moja ideja, ali za to nitko nije znao. Misleci dali je to Mili napravio pokusavala sam odgonetnuti kako je to uspio. Bez cistacica, profesora, ucenika, ravnatelja, kako? Hmm...
- „Halo, Leno jesi sigurna u Miloga?“ prekinuo me Ilove.
- „Da, ma ne. Da, ma ne. Am probaj vidjet Lepog, mozda on zna. Milog nema vec dva tjedna u skoli. Joj, oprosti mi, zamjenila sam ga.“ – pokusala sam se izvuci.
- „Lena, odlazi kod pedagogice. Mozda se tamo opametis.“ – otjero me bez razloga, opet! Mrzim to, ne znam sta da dolje radim. Ne znam sto da kazem pedagogici. Izavsi iz ucionice u oko mi je upala mala biljeznica koja je visila niz klupu pokraj wc-a. Bila je roza s slikom ravnatelja. Na njoj je pisalo : Tehnicka skola. Otvorila sam ju polagano, listovi su se trgali a slike su polagano ispadale. Misleci da ce me netko vidjeti stavila sam ju ispod majce i krenula prema uredu. Kada sam stigla dolje, tamo je bio Lepi i Mili. Gledala sam zbunjeno bez pojma odkud oni tu.
- „Zelis mozda sjesti Leno?“ – upitala me pedagogica.
- „Moze. Sto se desava? „ – pravila sam se malo glupa. U tom sam bar dobra bila.
- „Vjerovatno si cula da je razbijen prozor tjekom sestog sata i nesluzbeno su krivi Mili i Lepi. Dali ti imas kakav argument u vezi toga ili te posalo prof. Talan.
- „ Da poslao me prof.Talan. No, sto htjedoh rec. Cula sam za prozor, zato i jesam ovdje. Mili i Lepi nisu krivi. Razgovarala sam s njima preko poruka jer su bili bolesni, zar ne?“ – pokusavajuci spasiti situaciju rekla sam same lazi.
- „Doista, to je istina. Pogledajte imam poruke.“ – pokazivao je Lepi.
- „I evo moje, sve sta je rekla istina je. Ja sam zapisan cijeli dan, ako zelite provjerite.“ – pokusao se vaditi Mili.
- „Ali, to nije sve. Ovo sam nasla na hodniku sada.“ – izvadila sam biljeznicu i stavila je na stol. Pedagogica me pogledala kao da sam kriminalac. Otvorila ju je lagano i vrisnula iz sveg glasa.
Nismo shvatili cemu to, pa smo se nagnuli na stol. U biljeznici je bila...

Naaajs, fora ideja, ima tu par greškica ali inače jako lijepo. I ovaj prvi isto, preodlična ideja :D

Sviđa mi se. Jednostavno je i takve stvari volim čitati.