Best friends never say goodbye?!

by **Točkica** čet tra 19, 2012 7:41 pm

Na kraju 8. razreda nisam imala pojima kam ću u srednju i nisam se time zamarala uopće. Budimo realni, dan prije upisa nisam znala kamo ću. Mama me večer prije upisa pitala jel ću ić tu u mjesto do našeg u gimnaziju, a ja sam onako, hladno i nezainteresirano, rekla da može. Stvarno mi nije bilo bitno, samo da je gimnazija (imala sam na izbor još milijun gimnazija u Zagrebu, tako da..). Uglavnom, tako smo mi otišle na upise. Nakon dan, dva sam saznala da sam upala (makar sam to znala i na dan upisa), a nešto prije početka škole su objavili popise razreda. Svi iz razreda, makar nas se, naravno, dosta nije poznalo, smo se dodali na fejs. Tako sam počela komunicirati s V.
Na fejsu smo pričale o fkt svemu, i jedna i druga smo imale osjećaj da se znamo 100 godina. Prve dane škole smo se počele družiti i na kraju smo si postale odlične, znači bila mi je jedna od najboljih frendica. Bila.
U drugom razredu (prvom polugodištu) je sve bilo isto. Od drugog polugodišta nije tako. Promjenila se. Postala sam razočarana. Nedavno sam joj rekla sve kaj mislim o tome. Naravno, od tad više apsolutno ništa nije isto. Ne pričamo više toliko, ako se nekad i družimo, sve izgleda tako usiljeno... Pričale smo dva puta o tome, rekle da ćemo prijeći preko toga, ali očito nije tako...

Ovo je bilo ukratko. Kako bi se osjećali na mom mjestu? Gledam ju svaki dan u školi, svaki sat, svaki odmor, a nikad više neće biti kao prije...

by **Classy** čet tra 19, 2012 7:45 pm

Ljudi se mijenjaju. I to iznenada. Imala sam takvih "prijateljstava". Ali na kraju srednje tek shvatiš tko su ti najbolji prijatelji. Tako mi je barem sestra rekla. I to uopće ne moraju biti ljudi iz razreda. To su ljudi koji su uz tebe bili i u tvojim najtamnijim periodima života. I koji se nisu mijenjali.