So if you want peace, always be prepared for war.

Ne znam dali sam jedina ali opet želim ispričati nešto o svom prijateljstvu sa (ajmo reći) najboljom prijateljicom. Ponaša se prema meni kao prema djetetu. Neke joj stvari ne govorim kako je ne bih povrjedila, a nekad i da se ne posvađam s njom. Često je znalo biti da kad bih rekla što me živcira kod nje (a prijateljstvo uvijek mora biti istinito, možeš mislit) ona bi se odmah naljutila i govorila kako to nije fer prema njoj. Šta nije fer? Što sam rekla istinu? Znači ja bih trebala svaki put njoj ne reći neke stvari kako ne bi uništila prijateljstvo, a to što ona meni govori što sam glupa i što prolazim sa 3.5 a ne sa čistom čestvorkom to bih trebala kao zaboravit. Ja to ništa ne zaboravljam ali me vrjeđa to što govori, ali opet šutim jer znam kakva je ona i ne želim da pokvarim prijateljstvo koje imam s njom. Ona je inače super, ali zna biti gadura u nekim trenutcima. Normalno da kad ona meni nešto kaže ja joj vratim, ali ništa posebno jer se na neki način bojim kako će ona reagirati. Jesam li ja luda što se nje bojim? Ili pak da se ne opterećujem s tim stvarima koje su zapravo gluposti? -.- Ja njoj ne mogu reći da mi se neda ići u grad jer bi se ona odmah počela svađati i govoriti kako se meni ništa neda itd. Ne mogu više ovako. Imate li kakvih savjeta. Inače ona je stvarno super i već smo skoro 8 godina najbolje prijatejice. Ne želim da to loše završi, mada znam da hoće nakon srednje škole. :S Da li stvarno postoji pravo prijateljstvo?

Moraš joj reći što ti smeta kod nje inače nikada nećete razrješit svoje probleme. To je jedini način. A ne ponaša se lijepo prema tebi da zaslužuje da ju nazivaš najboljom frendicom, ako ćemo iskreno.

Ja ti predlažem da odete na kavu. Onda ju zatraži da šuti dok joj ne ispričaš sve. Kad joj sve kažeš reci joj da ti kaže svoje misljenje o svemu tome. Ako se počne svađat. Zašuti i pokupi svoje stvari. Onda je stvarno gotovo i vrijeme je da nađeš novu prijateljicu ;)

In any case, good luck! :*