Paranormalno

BROJ 11 - SLUČAJNOST?

Misterija broja 11 ili Da li su numeroloski podaci koji slede samo slucajnost ili nesto drugo?

1) New York City ima 11 slova.

2) Afghanistan ima 11 slova.

3) Ramsin Yuseb (terorista koji je pretio da ce srusiti Bliznakinje 1993. godine) ima 11 slova.

4) George W. Bush ima 11 slova.

Ovo bi mogla biti puka slucajnost, ali postaje zanimljivije:

1) New York je bila jedanaesta savezna drzava SAD-a.

2) Prvi avion koji je udario u zgrade Bliznakinje je bio let broj 11.

3) Let broj 11 je imao 92 putnika: 9 + 2 = 11.

4) Let 77 koji je takodje udario u Bliznakinje je imao 65 putnika:6+5= 11.

5) Tragedija se dogodila 11. septembra, ili kako Amerikanci pisu to izgleda ovako:9/11; 9 + 1 +1 = 11.

6) Datum tragedije (9/11) se poklapa sa Americkim brojem za hitne sluzbe (911). Opet 9 + 1 + 1 = 11.

Slucajnost? Nastavite da citate dalje, pa cete mozda promeniti misljenje.

1) Ukupni broj poginulih putnika otetih aviona je 254; 2 + 5 + 4 = 11.

2) 11. septembar je 254. dan u godini. Opet 2 + 5 + 4 = 11.

3) Bombaski napad u Madridu se dogodio 11.3.2004; 1 + 1 + 3 + 2 + 4 = 11.

4) Tragedija u Madridu se dogodila tocno 911 dana nakon napada na zgrade Bliznakinje. Tu postaje jako cudno.

Jos uvek ne verujete?

Probajte ovo:

Otvorite MicrosoftWord i uradite sledece:

1) Ukucajte Q33 NY . To je sluzbeni naziv leta prvog aviona koji je udario u zgrade Bliznakinje.

2)Zacrnite ih i povecajte font na 48.

3) Ukoliko promenite font slova na WINDINGS dobicete: ….. pa probaj te sami ali OBAVEZNO!!!

Jbttt! Noge su mi se odsjekle! :pale:

OMG!Kako je ovo zanimljivooo , ajme ja se bojim to probat, šta će biiit?? :DDD

Pahuljica je napisao/la:OMG!Kako je ovo zanimljivooo , ajme ja se bojim to probat, šta će biiit?? :DDD

Budeš vidjela :P
Ništa prestrašno, ali čudno, bez brige, neće ti ništa iskočit iz ekrana! :)

OMG!Isse, kako je ovo čudno!hahahah

Jelda, a baš je dobro! Haha.

-MRTVA ŽENA U BJELOM:

"Taksist se nakon napornog radnog dana vraćao kući. Bila je ponoć. Negde pred njegovom zgradom ugleda ženu odevenu potpuno u belo. Stajala je nepomično. Došao je do nje i stao. Otvorio je prozor i upitao da li joj treba pomoć, ili želi da je odveze negde. Žena ga zamolila da je odveze do groblja i pružila mu svežanj novčanica. Odvezao ju je i ostavio pred ulaskom u groblje. Sledeće veče ponovilo se isto.... bila je ponoč, žena je stajala na istom mestu. Opet je zamolila taksistu da je odveze do groblja. Dala mu je više novca nego prošli put. Taksista je, kao i prošle noći, ostavio pred grobljem. Jedne noči kiša je lila kao iz kabla.... ona je ipak stajala na uobičajenom mestu. Skinuo je jaknu i dao joj da se ogrne. Scena se ponavljala sledećih nekoliko večeri A onda je žena nestala. Taksista se navikao na nju, nedostajala mu je. Danima se raspitivao ko je, odakle je. Konačno je saznao da je žena umrla pre deset godina, i da je živela u njegovom najbližem komšiluku! Odvezao se do roblja, hteo je sam da se uveri. Ušavši na groblje, ugledao je njen grob.... na nadgrobnom kamenu je bila njena fotografija. Na grobu je ležala njegova jakna!

Jedne noći, vraćajući se sa vožnje tačno ispred svoje kuće nišao je na misterioznu ženu. Stajala je nepomično..... koa i običnno bila je u belom. Taksista je spustio prozor i rekao: "Dugo te nije bilo. Gde si nestala? Kosi ti?" Žena se približila vratima i rekla: JA SAM ti baba!!!"

Hahahahahahahahahaah! Meni je ovo smješno! hahahahahaha

Ivonnii je napisao/la:Hahahahahahahahahaah! Meni je ovo smješno! hahahahahaha

Haha, nisam pročitala, samo kopiram. :lol:

-Prvi srpski vampir-
"VELIKO GRADIŠTE - Legendarni pokojni Sava Savanović, vodeničar iz Valjeva, koji je važio za prvog srpskog vampira, moraće ovu laskavu titulu da prepusti starijem kolegi Petru Blagojeviću iz Kisiljeva kod Velikog Gradišta. Da je to zaista tako, svedoči i tekst od 23. avgusta 1725. godine objavljen u berlinskom listu "Volkiše cajtung" pod naslovom "Vampir von Kisilevo" (Vampir iz Kisiljeva).

Vodenica Save Savanovića

U njemu je, zapravo, predstavljen izveštaj austrijskih vlasti sa detaljnim opisom jezivih događaja koji su se zbili u Kisiljevu iste godine.
"Posle smrti Petra Blagojevića, u roku od osam dana u selu je umrlo devetoro ljudi, koji su bolovali po 24 sata od nepoznate bolesti. Svi su oni na samrti ispričali da im Blagojević dolazi u san i da ih davi, da ne mogu da mu se odupru i da će sigurno umreti.

Petrova udovica, kojoj je on takođe dolazio u san tražeći da mu na onaj svet pošalje njegove opanke, pričala je da se vampiri poznaju po tome što im telo u zemlji ostaje nepromenjeno, da im raste kosa, brada i nokti i da dobijaju novu kožu, a da niko nije znao otkud joj takva saznanja. Posle toga, ona je pobegla iz Kisiljeva. Ogorčeni zbog tolikih smrti u selu, meštani su pozvali paroha i sa njim se dogovorili da otkopaju Petrov grob i pripreme dobro zaoštren glogov kolac.

Kada su otvorili sanduk, videli su da je pokojnikovo telo neraspadnuto, kao da je sahranjeno pre nekoliko sati, a ne pre 10 nedelja. Posle probijanja glogovim kocem, iz Petrovog tela, nosa i ušiju potekla je sveža, crvena krv. Meštani su telo spalili, dok je pop čitao molitve. Posle ovog čina, prestale su misteriozne smrti u selu".

Meštanin Jovan Marjanović kaže da je u Kisiljevu bilo još vampira.
- Sem Blagojevića, vampirila se i Ruža Vlajna, koja je dugo posle svoje smrti plašila meštane, lupajući im o lonce okačene ispod strehe i dozivajući ih sa Dunava, po čijoj su je površini videli da hoda. Živela je na 100 metara od naše kuće i sećam se da je moj deda pričao kako je celo selo strahovalo od njenog vampirenja - kaže Marjanović.

Šef mesne kancelarije Kisiljevo Mirko Bogičić, koji se već godinama bavi proučavanjem prošlosti i kulturne baštine ovog sela, kaže da na groblju u Kisiljevu nema grobova starijih od 100 godina, tako da nije moguće pronaći mesto na kome je Petar sahranjen.

Tekst iz nemačkih novina o vampiru Petru Blagojeviću navodi i Radovan N. Kazimirović u svojoj knjizi "Tajanstvene duhovne pojave: čaranje, gatanje, vračanje i proricanje u našem i kod drugih naroda; Kremansko proročanstvo". Kazimirović piše da je otkopavanje i spaljivanje pokojnika, zbog verovanja naroda u vampire, bilo zabranjeno još u 14. veku Dušanovim zakonikom. "Kad se desi da se ljudi iz grobova vade, te sažižu, ono selo koje bi to učinilo platiće vraždu, a raspopiće se pop koji je došao na to", navedeno je u ovom zakoniku."

Ovo je glupo! Dalje! Hahahah

Bezobraznice! Hahaha!
Ovo je sad strašno! Vjeruj!! :P

-Grad bez smrti-
"Kažu da će smrt posjetiti svakoga, od okrutnoga tiranina do najvelikodušnijega čovjeka na svijetu. A baš to je bio Ivica Marinović, velikodušan i ljubazan mladi seljak i svi za njega kažu da nije zaslužio ništa drugo, nego samo najbolje u životu.

Živio je sa svojom ženom, u koju je bio zaljubljen već od djetinjstva, u jednom malom selu u brdima. Bili su poprilično siromašni, ali su bili veoma sretni i nisu se nikad žalili. Jedina stvar koju su željeli je ta da ostanu zajedno zauvijek.

Jedne zime u selo je došla jedna teška bolest i njegova se žena razboljela. Svaki dan joj je bilo sve gore i gore. Nakon mjesec dana borbe s bolesti, jednog jutra se nije probudila.

Seljani su pokopali njegovu ženu na mjesnom groblju. Ivica je znao da ne može ostati u selu jer je puno njihovih uspomena. Nedugo nakon smrti, u proljeće je Ivica spakirao stvari i otišao zauvijek iz sela.

Išao je preko planina i dolina, prolazio kroz krajeve koje nikad nije vidio, prolazio je kroz šume, gdje je često čuo zastrašujuće zvukove koji su dolazili od iza mračnih drveća. Na putovanju je jeo samo ono što je našao na putu, poput raznih životinja, šumskih plodova i slično. Nakon 3 mjeseca lutanja Ivica se zaželio ljudskog društva. Jednoga dana je došao do jednog brda sa kojeg je vidio jednu prekrasni nizinu u kojoj je bio jedan grad u kojemu je vidio lijepe nove kuće. Ivica je krenuo u grad i na ulazu je stajala ploča s natpisom:

''Dobrodošli u Ličku Rječicu, svi su dobrodošli''. Ivica je ušao u grad i u gradu je vidio ono što svaki grad ima: crkva, trgovina, restoran i mali hotel. Ali se začudio kad je vidio u da u gradu nedostaje nešto veoma važno. Lička Rječica nije imala groblje.

Došao je do jednog mještanina i pitao ga: ''Oprostite gospodine, možete li mi reći gdje je vaše groblje?''

Na to pitanje čovjek se počeo smijati i rekao ''U našem gradu nema groblja.''

Ivica se začudio kako u gradu nema groblja na što mu je čovjek odgovorio da ovom gradu ne treba groblje zato što ovdje nitko ne umire, svi su ljudi zdravi i sretni.

Čovjek mu je pokazao malu rječicu i rekao je da je puna mineralima koji su ljekoviti, zato što rijeka dolazi iz jedne špilje koja ja sveta. I rekao je da u ovom gradu nitko se ne razbolijeva i nitko ne umire!

Čovjek je pogledao čovjeka i rekao mu je: ''Sigurno si gladan, dođi danas navečer u restoran na večeru, obećajem da će biti puno hrane za tebe.

Ivica nikad nije čuo tako ludu priču i razmišljao je da ne prihvati ponudu, ali je bio preumoran od puta i pregladan da odbije. I na kraju ipak je prihvatio ponudu.

Čovjek je dao Ivici da se okupa i dao mu je neku svoju odjeću da odjene, zato što je njegova bila pokidana od puta.

Ivica je došao u restoran i bilo je baš kao što je rekao čovjek, stol pun razna hrane: voća, povrća, kruha i mesa. Ivica se dobro najeo i rekao je da nikad nije jeo bolje meso od ovoga i pitao je o koje je to životinje, a nitko mu nije htio reći.

Ivici je odlučio da mu Lička Rječica postane novi dom. Našao je posao kod jednog farmera. Svaku večer nakon posla, Ivica je išao u restoran i tamo ga je svaki dan čekao pun stol hrane.

Nakon nekog vremena Ivica je počeo vjerovati da tu nitko ne umire. Svi su izgledali sretni i zdravi. Ivica je čak pomislio da je tijekom putovanja umro i da je ovo sve raj.

Ali jedne noći Ivica se probudio iz dubokog sna i čuo je neki čudan zvuk. Zvuk je dolazio iz mračne šume koja je okruživala grad. U početku on je samo čuo cvrčke i vukove, ali onda bi čuo nešto poput šaputanja. Mnogo glasova je dolazila iz mračne šume. Ivica to nije mogao shvatiti što je to. Nakon nekog vremena bi zvukovi prestali i on bi ponovno zaspao.

To se ponavljalo svakog dana, nakon posla odlazio je na večeru i onda je otišao kući spavati gdje je čuo zvukove. Nakon nekog vremena više nije ni mogao prestati jesti tu ukusnu hranu.

Stravični, nerazumljivi glasovi dopirali su iz mračne šume, pojačavajući se kao da ga okružuju, tada nestajali brzo kao što su i došli. Ivica je shvatio da mu nešto iz hrane daje te lude snove ali mu to nije puno smetalo zato što mu je ta hrana bila toliko neodoljiva da nije mogao prestati jesti.

Jedne noći kad se probudio čuo je glasove, ali sada iz kuće njegovog šefa. Pogledao je kroz prozor i kroz zavjesu od šefove kuće je vidio tri sjene. To mu je bilo veoma čudno, zbog toga što je šef bio budan tako kasno u noći, a još je imao i društvo. Ivica je čuo kako oni govore: ''Taj momak postaje sve bolesniji svaki dan'', rekao je njegov šef. ''Ako čekamo još puno, on će bit prebolestan za nas da jede.''

''Postao je dosta velik za sada'', rekao je drugi. ''Jesi li ga vidio nedavno? Od njega možemo dobiti 3-4 dobrog ručka od njega.''

''Samo gledajući ga kako radi, već počnem sliniti'', rekao je treći.

Ivičin šef je tada odgovorio: ''Dobro, ubit ću ga sutra, ali mi vi morate pomoći ovaj put. Neću da opet moram ostati budan cijelu noć, kuhajući ga, kao prošli puta.''

Kada je to čuo smučilo mu se i sada zna zašto u Ličkoj Rječici nema groblja. On je jeo tijela mrtvaca i što je najgore, on je sljedeći!!!

Znao je da nema izbora i da mora pobjeći. Istrčao je iz kuće i otrčao je u šumu. Prolazio je u sred noći kroz mračnu šumu, nije ništa vidio, ali je samo trčao ravno da dođe do nekog tko mu može pomoći. Trčao je dokle je mogao. Nakon nekog vremena srušio se, u ušima je čuo otkucaje svoga srca.

Počeli su se čuti oni glasovi ponovno. Glasovi su postajali sve glasniji i glasniji, i napokon je uspio čuti što to glasovi govore:

''Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''

To je bilo u trenutku kada je mjesečeva svijetlost prodrla kroz grane drveća i tako na mjesečini je mogao vidjeti prizor od kojeg mu se krv sledila. Šuma je bila puna ljudskih kostiju, lubanja, ruka, nogu i prstiju. Možda su oni bili samo putnici poput Ivice. Šaputanje je postalo još glasnije:

'' Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''

Kao što sam rekao, Ivica je bio dobar čovjek i htio je pomoći njihovim dušama. Ivica je bio prestravljen, umoran i bolestan, ali je znao što treba učiniti. Našao je veliki kamen i iskopao je jedan veliki grob. Nakon nekoliko sati kopanja, njegove ruke su bile izrezane i krvarile su. Stavio je kosti u grob i zatrpao ga je sa zemljom.

Nakon što je pokrio sve kosti sa zemljom, glasovi su odjednom prestali i noć je postala ponovno tiha. Ivica je tada nastavio dalje trčati i nestao je u mraku šume.

Nakon nekoliko dana Ivica je stigao u jedan grad, gdje je odmah potražio šerifa. Ispričao je cijelu priču jednom policajcu, koji mu naravno nije odmah povjerovao, ali je posumnjao da bi to mogla biti istina zato što su i prije neki ljudi odlazili u taj grad, a nitko se nikad nije vratio. Policajac je pristao s njime otići natrag u grad.

Kada su došli u grad, ulice grada su bile prazne. Pokušavali su nekoga dozvati, ali se nitko nije javio. Kada su otvorili vrata restorana, vidjeli su zastrašujući prizor. Bila je jedna večera odjednom smrznuta u vremenu. Stolovi su bili puni pokvarene, smrdljive hrane. Na stolcima su sjedili mrtvi građani Ličke Rječice, na njihovim licima se moglo vidjeti da su umrli u velikim bolovima, njihova koža je bila ljubičaste boje.

Tada se policajac okrenuo prema Ivici i rekao: ''Ti su se ljudi sigurno otrovali hranom.'', i uzeo je jedan dio mesa da ga ispita u laboratoriju.

Došli je još ljudi iz drugog grada koji su pomogli zakopati tijela pokojnika da se ne bi širila bolest, stvorivši tako prvo groblje Ličke Rječice.

Ivica je znao da se nisu otrovali hranom, nego da pokopavši kosti iz šume, njihove duše su se osvetile njihovim ubojicama prije odlaska na posljednje počivalište.

Ivica se odselio u drugi grad, koji je imao groblje, i Ivica je shvatio da od smrti ne možeš pobjeći i da svatko od nas jednom mora umrijeti."

A dobra mi je ova priča sa Ivicom sam neshvaćam šta je tu paranormalno ^^
A ovo za Q33 NY je prejezivo :S

Pahuljica je napisao/la:OMG!Isse, kako je ovo čudno!hahahah

Daa :silent:
**************
Ja vjerujem u duhove :) Al ozbiljno, vjerujem :) Ništa mi se čudno nije dogodilo, hvala Bogu :)

Znate gledala sam film paranormalno...:/ isuse kako je to strasno i bas kada sam dosla ovdje kod tetke...znate sto mi se desilo :

MOOOOOOOOLIM VAS PROČITAJTE, MOLIM VAS KO BOGA, ZA MENE :D
"Noć....3h ujutro...probudi me razbijanje stakla. Odmah se probudim ali ostanem na mjestu tj.nemićem se iz kreveta. Odjednom čujem škripanje...i dum, dum, dum...noge su mi se odsjekle. Kada zatim čujem otvaranje mojih vrata...vrata se "sama" otvore ali nema nikoga. Ja žmirim i pokriem se do toga da nevidim vrata jer se bojim da nešto ne iskoči. Odjednom čuem kako se vrata plako zatvaraju ali se ne zatvore nego samo pritvore. Zatim opet čujem dum dum dum kako netko hoda i čisti smeće tj.stalko...mene strah...ja neznam što da radim. Dali da se dignem ili što...ajde ipak ostanem u krevetu...pokušavam se smiriti kada odjem čujem hmm...ako ste ikada čuli morske orgulje u Zadru ( e takvi slični zvukovi ). Zatim čujem nazad DUM DUM DUM ( jače i jače ) i vrata mi se opet otvore...plakalo mi se od straha. I odjednom samo vrata jakooooo brzo se zalupei čujem korake ubrzano kako trče dumdumdumdum...ja se čudim da infarkt nisam dobila. A tu mi je i baš u toj sobi umro tetak...:("

Kako su ove priče hebozovne :D
Prenajs :D

Sorry na doublu*
prezakon mi je ovo :D

dal ima tko kaj o 666 broju? tu sam svašta čula, al nešto konkretnije?

666 ti je vražji broj...hahahahahaahaha...brawooo...hahahahaha...:)

fala zbog priče :)

Google ^^
-Numericka vrijednost hebrejskog vav vav vav sto je ekvivalent engleskom www, je 666.
-Svaki barkod u sebi sadrzi 666. Knjiga Mary Stewart Relfe The new money sistem 666 izdana 1982. godine, početak je razotkrivanja skrivenog broja 666 u UPC barkodu.
-Ako numerolosku tehniku drevnih Kaldonaca primjeni na englesku abecedu, svako slovo je od narednog vece za 6; znaci A=6, B=12, C=18... Rijeci poput computer, New York imaju numericku vrijednost 666.
-VISA card također ima svoju zanimljivost. VI je broj 6 u rimskoj numerologiji, S je slovo stigma u grčkom alfabetu a u grčkoj kulturi označava i broj 6. A u babilonskoj kulturi označava broj 6. VISA=666

Samnom nema cudnih stvari u mome imenu...osim u prezimenu imam 1000 rijeci. Vrat, vrata, vratar, vratari xD...ali zato se meni stalno događaju paranormalne stvari i točno tada imam neki osječaj da sam ja ta...ali neznam za što ta. Kao TA osoba koja nešto mora znati :S

MissHepii ♥ je napisao/la:Google ^^
-Numericka vrijednost hebrejskog vav vav vav sto je ekvivalent engleskom www, je 666.
-Svaki barkod u sebi sadrzi 666. Knjiga Mary Stewart Relfe The new money sistem 666 izdana 1982. godine, početak je razotkrivanja skrivenog broja 666 u UPC barkodu.
-Ako numerolosku tehniku drevnih Kaldonaca primjeni na englesku abecedu, svako slovo je od narednog vece za 6; znaci A=6, B=12, C=18... Rijeci poput computer, New York imaju numericku vrijednost 666.
-VISA card također ima svoju zanimljivost. VI je broj 6 u rimskoj numerologiji, S je slovo stigma u grčkom alfabetu a u grčkoj kulturi označava i broj 6. A u babilonskoj kulturi označava broj 6. VISA=666

Kako hebeno o.o
Fala :D <3

Vjerujem,mama mi ima iskustva,susjeda mi ima iskustva(nisu prizivale duhove),ja imam iskustva(u snu vidla duhove osoba koje su taj dan umrle)...i bla bla.

Iss. ja neću moć spavat ovu noć, def.
Jučer oko pola 8 sam gledala kroz prozor i primjetila sam da lampa od rasvjete trepće, samo jedna. Mislim si, oke, niš zanimljivo. I danas opet u isto vrijeme gledam i opet vidim isto. I kažem bratu gle kak ova lampa trepće. Kaže on da lampa normalno svijetli. Ja pogledam, trepće! I pogledam opet za pola sata.. Lampa normalno svijetli. o.O
mene je straaah.

ja sam sad probala ono s Word-om,tako sam se najezilaa xD

Daaa. Iss.
Ja sad čitam neš takvog i slučajno bacim labello, e ja sam skoro pala sa stolicee. Iss.
A pazite ovo!

Tania, Tiago i David voze se autom i razgovaraju.
Pritom pojedinosti snimaju video-kamerom ni ne sluteći da je njihova snimka uvod u vjerojatno najbizarniju prometnu nesreću na svijetu u kojoj će Tania i Tiago izgubiti život.

Snimka traje 7 minuta.
Mirno razgovaraju uz ugodnu i ne prebrzu vožnju, sve dok u jednom trenutku na ravnom dijelu ceste van grada ne nailaze na nepoznatu žensku osobu koja stoji pokraj ceste i pokušava ih zaustaviti. Čude se što dotična osoba radi na tako pustom mjestu u to doba noći. Zastaju i primaju je u auto. Predstavila se kao Teresa i na njihova pitanja odgovarala je nejasno, smušeno i nepovezano. Nisu ni slutili tko je ona. Niti što ih za minutu-dvije čeka.

Završne 3 minute filma spadaju u nešto najbizarnije što je privatnom video-kamerom ikada zabilježeno. Scene na samom kraju ovog video-zapisa dovoljno su jezive da se gledatelju sledi krv u žilama.

Pogledajte video-zapis i prilikom gledanja budite strpljivi. Postoji prijevod na engleskom jeziku pa tako na titlovima možete pratiti tijek njihova razgovora.

Prve 4 minute se gotovo ništa ne događa no dobro je pogledati zapis u cjelini zbog vjerodostojnosti onoga što se kasnije dogodilo. Ako ste slabijih živaca snimku svakako ne gledajte prije spavanja.




David Rebordao, koji je sve to snimio kamerom sa stražnjeg sjedala, jedini je preživio ovu nesreću. Ovo je njegova web stranica posvećena tom slučaju: http://www.acurva.net/
Bizarna djevojka blijeda lica u bijeloj haljini koju su primili u auto prije kobne nesreće u stvari je duh Terese Fidalgo, djevojke koja je 1983. poginula u prometnoj nesreći na potpuno istom mjestu.

Nakon ovog slučaja istraživači paranormalnog, među kojima su pretežno skeptici, bacili su se na posao želeći ispitati vjerodostojnost ovoga slučaja.

Ono što nepobitno stoji jest da postoji uredan policijski zapisnik u kojemu jasno stoji da se na tom mjestu 28.4.2006. dogodila prometna nesreća u kojoj je dvoje mladih izgubilo život. Da je treći teško ozlijeđen preživio. Kao i činjenica da je na potpuno istom tom mjestu, 23 godine ranije, u prometnoj nesreći smrtno stradala djevojka imenom Teresa Fidalgo. U autu je pronađena video-kamera sa zapisom, što je u zapisniku također navedeno. Kao i to, da duh na snimci izgleda isto kao dotična djevojka na slici koju imaju u arhivi.

Ono što istraživači zamjeraju snimci koju pokušavaju raskrinkati kao krivotvorinu su neke pojedinosti koje na prvi pogled, tijekom gledanja filma, nisu uočljive. Ono što im posebno upada u oko jest blair-efekt prilikom snimanja duha djevojke, za koji kažu da je mogao biti izazvan signalom s mobitela. Kao jedan od temeljnih dokaza navode da nikada prije nitko od istraživača nije naišao na tako jasnu snimku duha i da je takvo što na taj način jednostavno nemoguće zabilježiti. Nadalje im je nejasno kako se prometna nesreća mogla dogoditi kad se na snimci jasno vidi da nigdje nema drugih vozila, dok je cesta potpuno čista i ravna (vidi se tek jedan blagi zavoj udesno). Nejasno je što je uopće uzrok prometne nesreće. Velika brzina nije, to se na snimci jasno vidi.

HAHAHHA.
Ne znam baš.ja ne vjerujem u te stvari pa...
nekako mi je ovaj duh prerealan i to šta kažu da se nisu mogli nigdje zabit i to...